moja sjecanja

Prosle zime upoznah preslatkog momka. On je iz Bugojna, pa tako da smo skupa proveli samo dvije noci, ali i te dvije su bile dovoljne...
Zaista mi je odgovarao. U mnogim stvarima su nam se poklapala razmisljanja...On je bas onakav kakvog sam oduvijek zeljela, ali dobila samo na kratko. I culi smo se mi i poslije, rekao mi je neke stvari koje mi i danas laskaju.
Pozdravljao me po nekim poznanicima, govorio da bi volio da se ponovo sretnemo...da ce se javiti kada bude dolazio u Sarajevo...
I sve je to i bilo tako, ali sada su stvari malo drugacije. Pomirio se sa bivsom i sretan je...(saznala)...vise se ne cujemo...
I veceras na Bascarsijskim nocima i njegov bend svira. Odem ja sa potajnom zeljom da se sretnemo, iako...nisam bila sigurna da li je to pametna ideja...
Ali nisam docekala da sviraju, otisla sam ranije, nisam ga ni vidjela.
Sada mi malo krivo, i pitam se da li je mozda ipak ovako bolje, jer da sam ga vidjela, eh...
Proslo je vise od pola godine, a on mi jos u glavi...ccc...
Ipak bih voljela da se nekada opet sretnemo, bas kao i te zime..a da li je to moguce?!


P.S. ( usput da vas sve pozdravim i pozelim ugodno ljeto i lud provod. ja se sutra vracam kuci i necu pisati do septembra..tamo to nikad ne stignem..) :)

Prije dvije noci...ja vec utonula polagano u san, ali ne...ne potraja mnogo taj trenutak.
Probudi me zvuk poruke...kontam ko je u to doba?!

Prosle godine u ovo vrijeme sam bila na moru u Vodicama (kod Sibenika).
Ja i drugarica...i najbolje ljeto u mom zivotu definitivno!
I upoznasmo tamo neko drustvo, uglavnom mjestani...Predobri momci..
Ja ipak vrijeme posveti jednom preslatkom tipu koji inace zivi u Becu, ali svako ljeto je tu... Nezaboravna ljetna avantura...i ne zavrsi se samo na tome ;)...Plaza, more, njegove ruke na mom tijelu...dobar ljubavnik sto jest, jest! :)
Poslije toga smo se culi par puta...

I tu noc mi salje poruku...dosao je u Vodice i pita kada ja stizem.
Kaze jedva ceka da se vidimo...
Eh...kako bi to bilo fino...i sada bi mi bas to prijalo, ali...
Ne idem ja nigdje ovo ljeto...Ipak ce ostati samo na zelji...

Nesto razmisljam i moram ti reci- razocarao si me. Mozda ne direktno ti, ali ima te u tome.
Zasto kada sve krene na dole, barem ti ne mozes biti kraj mene, a ja sam kraj tebe bila. Pruzala sam ti ruku i trpila tvoju nervozu i lose raspolozenje...a ipak sam i to znala progutati.
Nikada me nisu privlacili fini, iskreni, njezni muskarci, a ti si me privukao. Poslije velikog ljubavnog poraza i moje neljubavi prema muskarcima ja te ipak pusti u odaje mog srca.
Provedoh noci razmisljajuci o tebi, o nama. Provedoh sate razmjenjujuci s tobom preslatke rijeci pune nade i ocekivanja.
Ti mi ucini taj period tako veselim i ostavi mi lijepe uspomene od kojih ne mogu pobjeci.
Nisi morao nista reci, znala sam sta mislis. Osjetila sam da ima istine u tvojim rijecima. Probudio si taj sjaj u mojim ocima.
Davao si mi malo, ali cinio da budem sretna i zbog tog malo. Svaki dan sam ocekivala ono malo vise... Na neki nacin te i zavoljeh. Na neki nacin mi smo i bili zajedno-bili jedno. A opet-nismo bili nista.
Nije mogao proci dan da se ne vidimo, ako bi se to slucajno dogodilo morao si me nazvati...
I onda prođe 10 dana a o tebi ni glasa, ni poruke. Ne dolazis. I kazes mi nisi imao kredita, a trka frka nisi me mogao ni nazvati, ali nisi ti mene zaboravio, heh...
Ma kome ti pricas pricu. Da si htio...a nekada si znao i zvijezde skidati s neba... Ne treba mi to!!!

Ne pišem tako često, jednostavno nemam inspiraciju..milion nekih problema pa..
Mada znam da me u životu čeka mnogo više većih poraza, ovo je ipak moj prvi veliki..ustvari prerano je još da ga zovem porazom jer još nije sve izgubljeno, ali to i jeste moj problem..polako se predajem, a znam da ne smijem!!!
U pitanju je fax. Od 16 ispita koje imamo u jednoj godini do sada mi ostade 5 za septembar, što ne znaci da nece i 7...a kako da ih položim sve jer samo 1 smijem prenijeti.
Ajd što će mi propasti ljeto, s tim sam se već pomirila, ali šta ako propadne uzalud. Sada mi tako strašno zvuči to da ću od oktobra opet ispočetka(nova raja, novo uhodavanje, a sve ostalo staro i isfucano)... :((
Problem je u tome što mene motivišu uspjesi..kada me krene onda ide tako, a par uzastopno ne položenih ispita me fakat demorališe..
Gdje mi nestade sva ta volja i snaga da uspijem, da se borim do kraja, da ne posustajem?!
Šta se dešava samnom?! :((

Nisam u fazonu...nemam bas vremena na raspolaganju. Pritišću nas sa svih strana...Svaki dan ispiti, a kako je počelo imam neki osjećaj da ću ljeto provesti u Sarajevu sa knjigom u ruci boreći se za opstanak i prelazak u novu godinu...Valjda ima još nade za mene...a šta da vam kažem- 16 ispita u jednoj godini...heh...
Nego, iduće sedmice bi trebala znati kako stvari stoje i gdje sam ja u cijeloj ovoj priči...
Kako Meša kaže:
"Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze."
Tako je nešto slično i kod mene trenutno...

Konacno vise nije tako vruce...malo me rashladi ovaj hladni vjetric... Ovih proteklih dana sam zivjela kao riba na suhom..ma nista nisam mogla da radim..

A ima li ista bolje nego se po cijeli dan izlezavati u sobi sa spustenim roletnama?! Bukvalno nisam izlazila iz pidžame dok ne zađe sunce.. Jos ako mi se "neko" pridruzi u tom peglanju kreveta..hehe sad sam bas previse ukljucila mastu..iako sam gorila od zelje, ipak sam se sama izlezavala, ali ne zalim se, jer barem sam se odmorila.

I ovo ljeto od mene bas crpi ono najbolje...pokrecu me male stvari...svi ti ljudi oko mene sto se vole, sto su sretni...
Gorim od zelje...da uzivam u zivotu, u ovom u ljetu!!!