moja sjecanja

Prosle zime upoznah preslatkog momka. On je iz Bugojna, pa tako da smo skupa proveli samo dvije noci, ali i te dvije su bile dovoljne...
Zaista mi je odgovarao. U mnogim stvarima su nam se poklapala razmisljanja...On je bas onakav kakvog sam oduvijek zeljela, ali dobila samo na kratko. I culi smo se mi i poslije, rekao mi je neke stvari koje mi i danas laskaju.
Pozdravljao me po nekim poznanicima, govorio da bi volio da se ponovo sretnemo...da ce se javiti kada bude dolazio u Sarajevo...
I sve je to i bilo tako, ali sada su stvari malo drugacije. Pomirio se sa bivsom i sretan je...(saznala)...vise se ne cujemo...
I veceras na Bascarsijskim nocima i njegov bend svira. Odem ja sa potajnom zeljom da se sretnemo, iako...nisam bila sigurna da li je to pametna ideja...
Ali nisam docekala da sviraju, otisla sam ranije, nisam ga ni vidjela.
Sada mi malo krivo, i pitam se da li je mozda ipak ovako bolje, jer da sam ga vidjela, eh...
Proslo je vise od pola godine, a on mi jos u glavi...ccc...
Ipak bih voljela da se nekada opet sretnemo, bas kao i te zime..a da li je to moguce?!


P.S. ( usput da vas sve pozdravim i pozelim ugodno ljeto i lud provod. ja se sutra vracam kuci i necu pisati do septembra..tamo to nikad ne stignem..) :)

Prije dvije noci...ja vec utonula polagano u san, ali ne...ne potraja mnogo taj trenutak.
Probudi me zvuk poruke...kontam ko je u to doba?!

Prosle godine u ovo vrijeme sam bila na moru u Vodicama (kod Sibenika).
Ja i drugarica...i najbolje ljeto u mom zivotu definitivno!
I upoznasmo tamo neko drustvo, uglavnom mjestani...Predobri momci..
Ja ipak vrijeme posveti jednom preslatkom tipu koji inace zivi u Becu, ali svako ljeto je tu... Nezaboravna ljetna avantura...i ne zavrsi se samo na tome ;)...Plaza, more, njegove ruke na mom tijelu...dobar ljubavnik sto jest, jest! :)
Poslije toga smo se culi par puta...

I tu noc mi salje poruku...dosao je u Vodice i pita kada ja stizem.
Kaze jedva ceka da se vidimo...
Eh...kako bi to bilo fino...i sada bi mi bas to prijalo, ali...
Ne idem ja nigdje ovo ljeto...Ipak ce ostati samo na zelji...

Nesto razmisljam i moram ti reci- razocarao si me. Mozda ne direktno ti, ali ima te u tome.
Zasto kada sve krene na dole, barem ti ne mozes biti kraj mene, a ja sam kraj tebe bila. Pruzala sam ti ruku i trpila tvoju nervozu i lose raspolozenje...a ipak sam i to znala progutati.
Nikada me nisu privlacili fini, iskreni, njezni muskarci, a ti si me privukao. Poslije velikog ljubavnog poraza i moje neljubavi prema muskarcima ja te ipak pusti u odaje mog srca.
Provedoh noci razmisljajuci o tebi, o nama. Provedoh sate razmjenjujuci s tobom preslatke rijeci pune nade i ocekivanja.
Ti mi ucini taj period tako veselim i ostavi mi lijepe uspomene od kojih ne mogu pobjeci.
Nisi morao nista reci, znala sam sta mislis. Osjetila sam da ima istine u tvojim rijecima. Probudio si taj sjaj u mojim ocima.
Davao si mi malo, ali cinio da budem sretna i zbog tog malo. Svaki dan sam ocekivala ono malo vise... Na neki nacin te i zavoljeh. Na neki nacin mi smo i bili zajedno-bili jedno. A opet-nismo bili nista.
Nije mogao proci dan da se ne vidimo, ako bi se to slucajno dogodilo morao si me nazvati...
I onda prođe 10 dana a o tebi ni glasa, ni poruke. Ne dolazis. I kazes mi nisi imao kredita, a trka frka nisi me mogao ni nazvati, ali nisi ti mene zaboravio, heh...
Ma kome ti pricas pricu. Da si htio...a nekada si znao i zvijezde skidati s neba... Ne treba mi to!!!

Ne pišem tako često, jednostavno nemam inspiraciju..milion nekih problema pa..
Mada znam da me u životu čeka mnogo više većih poraza, ovo je ipak moj prvi veliki..ustvari prerano je još da ga zovem porazom jer još nije sve izgubljeno, ali to i jeste moj problem..polako se predajem, a znam da ne smijem!!!
U pitanju je fax. Od 16 ispita koje imamo u jednoj godini do sada mi ostade 5 za septembar, što ne znaci da nece i 7...a kako da ih položim sve jer samo 1 smijem prenijeti.
Ajd što će mi propasti ljeto, s tim sam se već pomirila, ali šta ako propadne uzalud. Sada mi tako strašno zvuči to da ću od oktobra opet ispočetka(nova raja, novo uhodavanje, a sve ostalo staro i isfucano)... :((
Problem je u tome što mene motivišu uspjesi..kada me krene onda ide tako, a par uzastopno ne položenih ispita me fakat demorališe..
Gdje mi nestade sva ta volja i snaga da uspijem, da se borim do kraja, da ne posustajem?!
Šta se dešava samnom?! :((

Nisam u fazonu...nemam bas vremena na raspolaganju. Pritišću nas sa svih strana...Svaki dan ispiti, a kako je počelo imam neki osjećaj da ću ljeto provesti u Sarajevu sa knjigom u ruci boreći se za opstanak i prelazak u novu godinu...Valjda ima još nade za mene...a šta da vam kažem- 16 ispita u jednoj godini...heh...
Nego, iduće sedmice bi trebala znati kako stvari stoje i gdje sam ja u cijeloj ovoj priči...
Kako Meša kaže:
"Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze."
Tako je nešto slično i kod mene trenutno...

Konacno vise nije tako vruce...malo me rashladi ovaj hladni vjetric... Ovih proteklih dana sam zivjela kao riba na suhom..ma nista nisam mogla da radim..

A ima li ista bolje nego se po cijeli dan izlezavati u sobi sa spustenim roletnama?! Bukvalno nisam izlazila iz pidžame dok ne zađe sunce.. Jos ako mi se "neko" pridruzi u tom peglanju kreveta..hehe sad sam bas previse ukljucila mastu..iako sam gorila od zelje, ipak sam se sama izlezavala, ali ne zalim se, jer barem sam se odmorila.

I ovo ljeto od mene bas crpi ono najbolje...pokrecu me male stvari...svi ti ljudi oko mene sto se vole, sto su sretni...
Gorim od zelje...da uzivam u zivotu, u ovom u ljetu!!!

Danas sam posebno sretna. Ovih dana nisam bas imala nekog vremena. Sve se svodilo na ucenje i bla, bla, bla...
A Sunce mami na polje. Pogotovo kad krene na spavanje- izmami sve vesele ljude da mu pozele laku noc... Ja kontam kad ce vise ovi rokovi zavrsiti...
Heh i rekoh da sam sretna...e pa imam pravi razlog! Po ko zna koji put i danas ja opet izađoh da polazem fiziku...bi profa raspolozena, nasmija mi se cim sam usla u kancelariju.
Malo popricasmo... o fizici naravno...i rece mi:
"POLOZILI STE KOLEGICE!" Ne mozete ni zamisliti koja je to sreca... Trenutno mi nista ne moze pokvariti raspolozenje...
Danas odmaram...sutra u nove radne pobjede!!!

Cijelo vrijeme se mi mucimo jucer. Ja nju, ona mene... jos upeklo 50 stepeni...i sve mi to tako do devet sati navece.
E onda ti ja bacim knjigu, ma neces me vise zezati, ne mogu te gledati ocima...
Naravno spremim se i u grad. Malo prosetam sa jos nekim drugaricama koje se mucise sa knjigom...
Noc zavrsi na nekom derneku gdje nikog nismo ni znale kao treba...zaglavimo mi tako-lude skroz...i ja zaboravim da se trebam sama vratit kuci. Naravno u to doba ni tramvaj ne radi... a nesto me strah bi i na taxi sama, ali sreca pa sam imala tako fino stvorenje pored sebe koje me na kraju primi na jogi pored svog kreveta ;)).
I tako se ja jutros probudi kod nase male gipsy u sobi...
I popravi mi se raspolozenje...luda mala skroz... hehe ;))

Pocela sam da se ujedam od muke... Danas imam posebnu zelju da odleprsam negdje daleko, daleko gdje me niko ne zna, gdje nikom ne moram polagati racune...
Svi me nerviraju, a nista mi nisu lose uradili... Bojim se da cu se posvađati i sa cimerima i sa roditeljima koje cujem samo preko telefona...danas mi je haos raspolozenje-sta mi je?

A tamo negdje daleko, pod palmom na obali mora, uz neki dobar koktel...eee... a ja moram knjigu da uzmem...
A da vam ne pricam kako umjesto hemije, fizike i ostalog sto bi trebalo meni se glavom motaju "neke" desete stvari.
Gdje mi nestade ona volja, odlucnost i zelja...gdje sam nestala ja?!

Cesto mi se desi da pomislim kako zivim u nekom svom svijetu i ne osvrcem se na svijet oko sebe... Desavaju mi se neke stvari za koje samo ja znam i koje samo sama sebi mogu objasniti...
Pomislim da sanjam, pa opet shvatim da to ustvari i nije san...
Nekada nesto jednostavno osjetis...
" Ima susreta u zivotu sa potpuno nepoznatim ljudima za koje se pocinjemo interesovati odmah nakon prvog pogleda, nekako odjednom, iznenadno i prije nego sto kazemo i jednu jedinu rijec. Osjetimo ono nesto i znamo...to je to!"
Sve ja fino sebi zamislim u svojoj glavici, razradim plan (a to vjerovatno i jeste greska) i onda me nesto posteno probudi...bum od glavu! Dodji sebi..ne moze sve kako ti hoces, a da nisam planirala ne bih se mogla ni razocarati...Onda se sjetim jedne knjige i pouke koja me drzi u zivotu, neki moj moto:
" U svakom zlu treba nastojati naci nesto dobro i znati da je moglo biti i gore. Kada jednom nestane sjaj u travi i miris cvijeca, necemo tugovati. Smoci cemo snage i nastaviti dalje zbog onoga sto je ostalo iza nas..." (Hemingvej)